Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu

»UZ VUKOVU STOPEDESETGODIŠNJICU«, članak tiskan 14. XI. 1937. u zagrebačkome Novom listu (koji je zbog toga teksta vjerojatno i bio zaplijenjen), a potom u knjizi Svjetiljke u tmini (Sarajevo 1988). U tome članku Krleža prosvjeduje zbog mnoštva zloupotreba Vuka u obilježavanju stopedesete obljetnice njegova rođenja. U inače krajnje opterećenim hrvatsko-srpskim odnosima u to doba, K. lapidarno iskazuje svoje temeljne stavove o »Vuku i Hrvatima«. Prvi je potpuno nedvosmisleno iskazan i obrazložen: »Slavi se Vukova stopedesetgodišnjica, a prešućuje se da su glagoljaši trista-četirista godina prije Vuka već pisali narodnim jezikom.« Drugi je samo iskazan, ali nije i primjereno obrazložen: »Svi, koji danas slave Vuka zaboravljaju na socijalnu uslovljenost onoga značenja koje je narodna pjesma imala u Vukovo vrijeme. Vukova narodna pjesma je negacija turskog zuluma.« Veći dio priloga čini Krležina satirički pisana deseteračka pjesma Zalajala kuja povrh Slunja..., u kojoj su najčešće varijacije na temu mraka: »Mrak mrakuje mrakovština mračna, / mrak mrakuje i lomače pali.« K. sam nikada poslije nije pretiskao taj svoj prilog.