VALÉRY, Paul Ambroise

VALÉRY, Paul Ambroise, francuski književnik (Sète, 30. X. 1871 - Pariz, 20. VII. 1945). Pjesnik, esejist, kritičar i estet, osobnost širokih interesa i smiona analitičkog duha, strogi procjenitelj kulturnih vrednota i gorljivi zagovornik rada i intelektualne discipline. Jedan od vrhunskih francuskih pjesnika u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, nesmiljeni protivnik svake hirovitosti i improvizacije, Valéry ne vjeruje u lakopisačko umijeće literata »po vokaciji«, a umjetničko je djelo nadasve savjesno obavljen posao. Nadovezujući se na tradiciju svojih uzora S. Mallarméa i E. A. Poea, Valéry se čuva vanjske dopadljivosti i ne daje oduška intimističkoj familijarnosti. Unatoč hermetičnosti i intelektualizmu stekao je kao pjesnik velik krug štovatelja i izvan Francuske, a osobito je cijenjena i isticana njegova pjesma Groblje pri moru (Le cimetière marin). Svoje poglede na život i umjetnost izložio je u brojnim esejima i napisima, ali i u korespondenciji s A. Gideom i G. Fourmentom. Zbirke pjesama: Album starih stihova (Album de vers anciens, 1920), Ode (Odes, 1920), Charmes (1922). Prozni tekstovi: Uvod u metodu Leonarda da Vincija (Introduction à la méthode de Léonard de Vinci, 1895), Večer s gospodinom Testeom (La soirée avec Monsieur Teste, 1896).

Krleža vrednuje Valéryjevo djelo u eseju posvećenu pjesniku (Paul Valéry, Republika, 1956, 6) s puno skepse i u očitom nesuglasju s pjesnikovim štovateljima diljem Evrope. U Valéryjevu estetskom i životnom, osobito političkom, programu K. naslućuje antipoda svojeg shvaćanja književne i intelektualne angažiranosti. Taj ne odviše nadareni član Francuske akademije, piše K., uzor je evropskih snobova, a njegov je dekadentni književni koncept izdanak kasnog francuskog simbolizma. Zamjera mu da narode shvaća kao idealističku konstantu, da pravi nemoguće povijesne analogije (»Mnoge valéryjevske historijske analogije izazivaju dijalektičku migrenu«) i da rezonira kao politički amater ne uočavajući važnost socijalističkih ideja.

S. Vš.