VEGA CARPIO, Lope Félix de

VEGA CARPIO, Lope Félix de, španjolski književnik (Madrid, 25. XI. 1562 - Madrid, 27. VIII. 1635). Pisao lirske i epske pjesme, pastoralne romane, didaktičko-teorijske spjevove i velik broj dramskih djela (oko 2200, sačuvano oko 400). Vega je, uz Cervantesa, najistaknutiji predstavnik »zlatnog doba« španj. književnosti, čiji je svjetski ugled afirmirao svojim kazalištem, posebice širinom dramskih tema i pučkim duhom. Njegove komedije zasnivaju se na vještoj intrigi, živom dijalogu, tečnome stihu i dotjeranom stilu. Najbolja su mu djela s povijesnom tematikom (Fuenteovejuna, 1613).

Komentirajući u svom eseju O poeziji (Zapisi iz jeseni 1942, Forum, 1967, 3-4) novo značenje što ga razdoblje baroka daje estetskim pojmovima kao što su Duh, Ukus, Fantazija i Osjećaj, Krleža navodi Lope de Vegu, koji svrhu drame pronalazi u njezinu podvrgavanju pučkom ukusu, u razonodi i zabavi najširih slojeva kazališne publike. Oponirajući takvom shvaćanju demokratizacije umjetnosti, K. dobar literarni ukus svodi na sposobnost dubljeg poniranja u djelo, a kada je riječ o stvaraocima na vješto baratanje artizmom i prihvaćanje pravila »jedne profilirane literature«. A takav ukus, zaključuje K., ne može biti puko oponašanje fakata, nego kreativna vještina pronalaženja najboljih uzora.

Jo. S.