VIDAN, Ivo

VIDAN, Ivo, anglist (Zagreb, 24. I. 1927). Studirao anglistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao na Sveučilištu u Nottinghamu tezom o Josephu Conradu. Predavao na Sveučilištu u Sarajevu, a od 1961. na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Gostovao kao profesor na američkim sveučilištima. Dugogodišnji glavni urednik Studia romanica et anglica zagrabiensia, predsjednik Hrvatskog društva za anglističke studije. Knjige: Nepouzdani pripovjedač (1970), Romani struje svijesti (1971), Tekstovi u kontekstu (1975), Engleski intertekst hrvatske književnosti (1995).

Kao vrstan poznavatelj, pažljiv proučavatelj i veliki štovatelj Krležina djela nastoji ga u svojim studijama uklopiti u kontekst velikih europskih književnosti. Bila bi to ona dinamična »cjelina kulturnog polja« u kojoj K. iako zasad još nedostatno priznat, »ostvarenim rasponom glavnih strukturalnih mogućnosti« djeluje ravnopravno, tj. na »istoj razini književne artikulacije«. Da bi to dokazao, Vidan npr. Krležin glembajevski ciklus stavlja uz bok genealogijskih ciklusa Zole, Saltikova-Ščedrina, Manna, Galsworthyja, Martin du Garda, Gorkog i Faulknera, otkrivajući dodirne točke i razlike (kao Krležine stvaralačke osobitosti). Aktivnu razmjenu između teksta i konteksta, do koje mu je bilo stalo već u toj opsežnoj ranoj studiji, autor je u novijim radovima istaknuo pojmom »interteksta«. »Pojave različitih datuma jednakopravne su u svom međusobnom interferiranju; ono novije, što je preuzelo, funkcionira samostalno, a svijest o njemu djeluje na naše razumijevanje onoga starijeg.« Pritom se on ipak odlučuje za uže shvaćanje intertekstualnosti (Jenny, Genette, Riffaterre) u sklopu kojega se taj pojam svodi na »svjesne, mjerive i markirane odnose«, na »efektivnu nazočnost« jednoga teksta u drugome jer se druge vrste preuzimanja »ne mogu dokazati«, a odatle ni operacionalizirati. U tome smislu - engleskoga književnog teksta koji je preobražen Krležinim tekstovima, a da im ipak ujedno podaje značenje -uporabljen je pojam interteksta u studijama o Krležinu odnosu prema Byronu, G. B. Shawu i O. Wildeu, Shakespeareovu Hamletu i G. Orwellu. Gdjegdje je taj intertekst nuždan za valjano razumijevanje Krležina teksta, a gdjegdje se on smješta i u aleatoričku zonu obogaćujućih asocijacija posebno inicirana tumača.

BIBL. I. V.: Dvije razine »Banketa u Blitvi«, Krležin zbornik, Zagreb 1964; Ciklus o Glembajevima u svom evropskom kontekstu, u knj. Tekstovi u kontekstu, Zagreb 1975, str. 51-149; Dvoznačnost dekadencije u Krležinu djelu, Republika, 1993, 11-12; Krležin Byron; Shaw i Wilde u Krležinu obzorju; Što je Hamlet Krleži?; Krleža i Orwell, u knj. Engleski intertekst hrvatske književnosti, Zagreb 1995, str. 103-193.

Vl. Bi.