VIGNY, Alfred de

VIGNY, Alfred de, grof, francuski pjesnik (Loches, 27. III. 1797 - Pariz, 17. IX. 1861). Kao potomak aristokratske obitelji najprije u vojničkoj službi, od 1827. posvećuje se isključivo knjiž. pozivu. Razlikuje se od ostalih franc. romantičara; u svoju filozofsku poeziju unosi pesimistične nazore prema životu: čovjek je sam u patnji, što je superiorniji to je osamljeniji. Već 1822. izdaje zbirku pjesama, koju poslije nadopunjuje pod naslovom Antičke i moderne pjesme; posebno se ističu filoz. poeme Mojsije, Vukova smrt, Krist na Maslinovoj gori i dr. Pisao je i pripovijetke, romane i drame: Cinq-Mars ili jedna zavjera pod Lujem XIII, Stello, Daphné, Žena maršala d’Ancrea, Chatterton. Posmrtno mu je objavljen Dnevnik pjesnika.

U eseju O stogodišnjici Baudelaireove smrti (Forum, 1967, 9-10) Krleža kaže kako je de Vigny s velikim pretenzijama htio oživiti »filozofsku misao«, no usprkos velikom angažiranju u tom pogledu, to mu nije polazilo za rukom. U čitavoj toj »gunguli«, »on svoje poetske misli nije uspio srediti ni toliko koliko Baudelaire«.

Lj. Do.