VLAČIĆ, Matija Ilirik

VLAČIĆ, Matija Ilirik (latinizirano Matthias Flacius Dlyricus), protestantski pisac i crkveni povjesničar (Labin, 3. III. 1520 - Frankfurt na Majni, 11. III. 1575). Profesor na sveučilištima u Wittenbergu, Jeni, Regensburgu, Antwerpenu i Strasbourgu; priklonio se protestantizmu. Bio je žestok protivnik Rima i pape, povezan s hrv. i slov. protestantima. Među njegovim reformacijskim duhom prožetim djelima ističu se O riječi vjere (De vocabulo fidei, 1549), Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis, 1556), Ključ Svetoga pisma (Clavis scripturae sacrae, 1567). Jedan je od glavnih pisaca i urednika monumentalne crkvene povijesti do 1300. u 13 knjiga Magdeburške centurije (Ecclesiastica historia, Centuriae Magdeburgenses, 1559-74).

Krležina izrazita naklonost ovome autoru fiksirana je već u Zapisu iz godine 1917 (Republika, 1967, 7-8) kada sumornoj dijagonali »davnih dana« navodi svoj osobni asocijativni kontrapunkt sažet u jezgrovitoj, eliptičnoj rečenici: »Hus, bogumili, Luther, Flacius!« Kao svijetloj točki sumorne prošlosti ovoga tla, K. se Flaciusu vraća u mnogim kasnijim radovima, primjerice u eseju Opatru dominikancu Jurju Križaniću (Književnik, 1929, l) gdje registrira Flaciusovo vjerovanje u protestantizam kao jedinu alternativu rim. prevlasti, zatim u eseju O našem dramskom repertoireu (Djelo, 1948, 1) gdje sklonost naših ljudi erazmovskoj duhovnoj liniji veže i uz Flaciusa, a u sličnom ga kontekstu spominje u Riječi u diskusiji na Drugom kongresu književnika Jugoslavije (Republika, 1950, 1) i u Uvodnoj riječi za časopis »Danas 1952« (Forum, 1962, 5); kao nezaobilazno enciklopedijsko ime spominje ga i u članku O nekim problemima Enciklopedije (Republika, 1954, 2-3). K. je i u zapisu Prije trideset godina (Republika, 1947,11) naveo »kako je naš protestantizam rodio ’Historiju Crkve Kristove’ i ’Katalog istinitih svjedočanstava’ dva Flacijeva epohalna djela evropske reformacije« i blistavu potvrdu duboka korijenja protestantizma u našim krajevima o kojem je s naglašenom simpatijom progovorio i u eseju Illyricum sacrum (Kolo, 1963, 7) apostrofirajući širinu i dubinu togapokreta u kojem Flacije »daje historijsku sintezu antipapističke koncepcije«, te zajedno s pokretom stječe zapaženu povijesnu ulogu.

Jo. S.