VRAMEC, Antun

VRAMEC, Antun, književnik (Ormož u Štajerskoj ili okolica, 1538 - Varaždin, 1587), jedan od začetnika kajkavske književnosti. Napisao dva djela. Kronika (1578) je kratka povijest svijeta a Postilla (1586) zbirka propovijedi.

Krležinu očiglednu naklonost prema tome hrvatskom kajkavskom piscu treba svakako tražiti u osobnom autorovu odnosu prema kajkavskoj jezičnoj i književnoj tradiciji, izrazitoj simpatiji za »lutoransku« komponentu te književnosti te sklonosti piscima kritičkoga i satiričkog duha. Tako se u Dijalektičkom antibarbarusu (Pečat, 1939, 8-9) Vramčevo ime navodi kao nezaobilazno u jezičnoj genezi Balada, a to će ponoviti i u razgovorima s P. Matvejevićem akcentirajući svoj izbor najprikladnijeg jezika za izražaj »mutnih strahota«. Protupapinski duh Vramčeve Kronike sigurno je ključna odrednica s pomoću koje K. u eseju Illyricum sacrum (Kolo, 1963, 7) i Vramca smješta u protestantsku struju hrvatske književnosti. Poznatu Vramčevu atribuciju zagrebačkog luctva koje u svojoj maloj sredini ne podnosi učene i mudre ljude citira K. u svojoj kajkavskoj Lamentaciji o našim književnim prilikama u stilu Tomaša Mikloušića plebanuša stenjevečkog (Pečat, 1939, 3), nakon što je u Baladama apostrofirao Vramca kao simbol žalosne hrvatske intelektualne sudbine i žrtve malograđanskog duha i prilika: »Purgarija naša ne jenoga je Vramca / zdruzgala kak steklog pesa samca!« (Planetarijom). Uz to je duh i izraz Vramčeve Kronike prepoznatljiv kao izvor i model Krležine istoimene balade.

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Zagreb 1969.

Jo. S.