ZEMLJA

ZEMLJA, grupa likovnih umjetnika socijalno usmjerena djelovanja (1929-35). Njihove težnje izvornom izrazu, s obilježjima društva i vremena, potaknuo je Krleža svojim tekstovima o likovnoj umjetnosti (Grafička izložba 8. III. - 20. III. 1926, Obzor, 11. III. 1926) i slikarstvu socijalnih tendencija (O njemačkom slikaru Georgu Groszu, Jutarnji list, 29. VIII. 1926). Fascinirani Krležinom literaturom stvaraju likovnu poetiku našega »socijalnog krajolika« i osebujnu stilistiku: K. Hegedušić motivima podravskog sela, primjenjujući crtež i kolorit pučke ekspresivnosti, O. Postružnik i I. Tabaković Groteskama oporog humora (1926), a L. Junek, drugujući s Hegedušićem, interpretacijama simbolične groszovsko-krležijanske »crvene cigle« (Pod zidom, 1926). Zbliženi socijalnim idejama i težnjom da ostvare »novu komponentu u našem slikarstvu« osnovali su u Zagrebu (1929) Udruženje umjetnika »Zemlja« K. Hegedušić, V. Grdan, O. Mujadžić, O. Postružnik, K. Ružička, I. Tabaković, a suosnivači su kipari A. Augustinčić, F. Kršinić i arhitekt D. Ibler. K. je o Ibleru napisao članak (Slučaj arhitekta Iblera, Književna republika, 1924, knj. II, br. 4), a većini je osnivača sugerirao, kritikom njihove Grafičke izložbe (1926), da ne oponašaju strane stilove. Program kojemu je svrha »nezavisnost našeg likovnog izraza« razradio je K. Hegedušić (tajnik), a manifest grupe D. Ibler (predsjednik). Objavljen na naslovnoj strani kataloga I. izložbe (Zagreb, 1929), naglašava društvene obveze umjetnika u vremenu »prožetom socijalnim idejama«. Nakon sudjelovanja članova Zemlje na izložbama u Barceloni i Londonu, II. samostalnu izložbu održali su u Parizu (1931). Ocjenjujući da njihove »zabilježbe odaju karakter zemlje na kojoj je ta umjetnost nikla«, pariški tisak ističe slikarstvo K. Hegedušića koji je već u ranom zemljaškom razdoblju ostvario antologijska djela Zeleni kader (1928) i Rekviziciju (1929), L. Junek naslikao Glavu pred zidom (1929), O. Postružnik Klek (1929), I. Tabaković Geniusa (1929), K. Ružička Autobus (1930) i Povratak s ribanja (1931), a Đ. Tiljak, njihov gost, Mrtvu prirodu s kruhom (1929). Od III. izložbe (1931) gosti su Zemlje začetnici hrvatske naive seljaci-slikari I. Generalić i F. Mraz koje je iz Hlebina doveo K. Hegedušić, te zagrebački arhitekti koji s članovima grupe D. Iblerom, L. Horvatom, M. Kauzlarićem i S. Planićem izlažu najveće projekte moderne hrvatske arhitekture. Usmjereni rješavanju urbanih problema, upotpunjuju socijalni program Zemlje. Ibler ih povezuje s iskustvima novembarske grupe i funkcionalizma suvremene arhitekture. Izgrađujući europske standarde u projektima za najamne zgrade i druge objekte društvene namjene, na IV. izložbi (1932) arhitekti Zemlje i Radne grupe Zagreb prikazali su dokumentarnu temu »Kuća i život«. U međuvremenu Zagreb su napustili V. Grdan, L. Junek, I. Tabaković, a grupu, zbog dvojba o intenziviranju socijalnih tendencija (1930-31) F. Kršinić, O. Mujadžić i K. Ružička. Njihov odlazak nadoknađuju novi članovi M. Detoni, E. Kovačević, V. Radauš, Đ. Tiljak i suradnici (P. Franjić, A. Mezdjić). Grafičke mape socijalne tematike objavljuju M. Detoni (Cigla, 1932), A. Mezdjić (Smeće, 1932), O. Postružnik (Linorezi, 1934), a tekstove o »umjetnosti kolektiva« K. Hegedušić, Đ. Tiljak i V. Svečnjak. Likovni kritičari prate njihov rad, a oni kojima smeta zemljaško isticanje negativnih životnih istina povezuju ih s Krležom i žestoko napadaju (I. Franić, I. Lendić, A. H. Žarković, R. Drainac, S. Vinaver i dr.). Krležin Predgovor »Podravskim motivima« Krste Hegedušića (1933) razbuktao je sukob na »ljevici« zbog kojega su Zemlju napustili A. Augustinčić, O. Postružnik i Đ. Tiljak, te M. Detoni i V. Radauš (koji su i poslije, kao gosti, izlagali na izložbama Zemlje). Ne prihvaćajući Krležin »umjetnički pristup umjetnosti« pravovjerni su ga »harkovci«, kako ih je nazvao u članku Uz retrospektivu Vilima Svečnjaka (Oslobođenje, 10. IV. 1977), optužili za »desno skretanje« (B. Hermann, Quo vadis, Krleža?, Kultura, 1933, 4). Isticanjem presudne uloge stvaralačkog temperamenta, s obzirom na teorije i programe, te suprotstavljanjem dogmatizmu, »nenadarenoj simulaciji« i diletantizmu u socijalnoj umjetnosti, K. je izazvao mnogobrojne napade. Odgovarajući na njih (Najnovija anatema moje malenkosti, Danas, 1934, knj. I, br. 1), apostrofira Đ. Tiljka, urednika Kulture, parafrazirajući Hermanna da će »bez Krleže« ili »protiv njega« nacrtati još nekoliko svojih »klasnosvjesnih« čamaca i mrtvih priroda. Uredništvo Kronike (Svečnjak) brani Krležu, a Hegedušić (Pred petom izložbom Zemlje, Danas, 1934, knj. I, br. 1) njegove estetske nazore i zemljaške likovne kriterije. Dugo odgađana V. izložba (1934) okupila je buduće članove Zemlje Ž. Hegedušića, B. Kristijanović, V. Svečnjaka, E. Tomaševića, K. Tompu i F. Vaića te nove izlagače, samoukog seljaka-kipara P. Smaića i radnike-crtače (D. Rauševića i dr.) koje je podučavao K. Hegedušić dokazujući da umjetnost pripada svim društvenim staležima. Dokumentarnu temu »Selo« obradili su S. Planić i E. Tomašević, a dječje slikarstvo K. Tompa. Iste godine izlažu s Novim hudožnicima u Sofiji, a VI. samostalnu izložbu priređuju u Beogradu (1935) uz pomoć članova, tada već zabranjenoga, Krležina časopisa Danas u kojem su bili objavljeni članci K. Hegedušića o Zemlji i V. Svečnjaka o Pariškoj izložbi lijeve umjetnosti te likovni prilozi slikara Zemlje (Ž. Hegedušića i dr.). Njihova je VII. izložba zabranjena uoči otvaranja (1935).

Ostvarujući svoj program Zemlja je uzdigla crtež na razinu samostalne likovne discipline (K. Hegedušić, Podravski motivi, 1933), a grafički izraz na najvišu razinu socijalne umnosti (M. Detoni, Ljudi sa Seine, 1934). Svoje shvaćanje humanosti kipari iskazuju neposrednošću plastičnog izraza (Kršinić), snažnim psihološkim portretima (Augustinčić) te porukama o radu i društvenim nepravdama (Radauš). Zemljaško odbacivanje larpurlartizma i slikarstva pariške škole etičke je prirode. Slikajući ljude sa socijalnog dna vjeruju da se umjetnošću može promijeniti svijet. Stoga, bez predrasuda o estetskim i neestetskim predmetima i građanskim tabu temama, prikazuju prosjake »lazare i bogce«, gušavce i degenerike, osuđenike u lancima, tamnicama i na vješalima. Slikaju poplavljena sela, zapuštena predgrađa, sajmišta, krčme, tučnjave i nasilnu smrt. Poznaju slikarstvo nove stvarnosti i novog realizma, odbacuju diktat dogmatskog realizma. Izražavajući snažne socijalne emocije, umjetnički stil ostvaruju K. Hegedušić (Poplava, 1932; Iustitia, 1934), M. Detoni (Prehrana, 1935; Pijana kočija, 1935) i V. Svečnjak (Sajam u Sremskoj Mitrovici, 1935) koji u grafici primjenjuje karikaturu i grotesku, a u temama Krležinih Balada ekspresionistički izraz (1936-37). E. Kovačević slika zagrebačku periferiju (Kožarska ulica, 1934), K. Tompa prizore s ulice, A. Mezdjić Kolporterku (1934). Zaokupljena društvenim i kulturnim problemima Zemlja vrednuje izvorno stvaralaštvo (P. Smaić), dječji crtež i naivno slikarstvo (I. Generalić), a sa stvaralačkim dosezima svojih članova - slikara, kipara i arhitekata - daje vrijedan prilog suvremenoj hrvatskoj umjetnosti.

LIT.: Z. Grgošević, Pred novim likovnim pokretom, Novosti, 27. X. 1929; Lj. Babić, Izložba Zemlje, Obzor, 13. XI. 1929; I. Hergešić, Izložba Zemlje u Parizu, Jutarnji list, 10. III. 1931; isti, Seljačka slikarska škola Hlebine, ibid., 10. IX. 1931; K. Hegedušić, Problem umjetnosti kolektiva, Almanah savremenih problema, Zagreb 1932; J. Miše, Izložba Zemlje, Hrvatska revija, 1933, 2; M. Kujačić, Izložba Zemlje u Beogradu, Savremeni pogledi, 1935, 4; K. Hegedušić, Negativne pojave našeg likovnog života, Almanah savremenih problema, Zagreb 1936; B. Kreft, Fragmenti o Zemlji, Naši razgledi, 24. XII. 1955; A. Mutnjaković, Arhitekti u Zemlji, Čovjek i prostor, 1959, 90; M. Meštrović, Socijalne tendencije. Katalog izložbe »60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj«, Zagreb 1961; Z. Posavac, Estetika Miroslava Krleže, Kolo, 1968, 7; J. Depolo, Zemlja 1929-1935. Katalog izložbe Nadrealizam i socijalna umjetnost, Beograd 1969; S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970; B. Gagro, Zemlja naspram evropske umjetnosti između dva rata, Život umjetnosti, 1970, 11-12; Zemlja u riječi i vremenu (izbor tekstova I. Reberski), ibid.; B. Gagro, I. Zidić, M. Šolman, Ž. Čorak i I. Reberski, Kritička retrospektiva »Zemlja« (katalog), Zagreb 1971; V. Maleković i D. Schneider, Krsto Hegedušić (predgovor M. Krleža), Zagreb 1974; M. Petričević-Dešpalj, Stvaralaštvo Vilima Svečnjaka u idejnim i estetskim odrednicama Zemlje, 15 dana, 1978, 6; Z. Rus, Marijan Detoni (katalog), Zagreb 1979; Podravski motivi i oko njih (izbor tekstova I. Krtalić), Republika, 1982, 1; J. Depolo, Krsto Hegedušić (katalog), Zagreb 1992.

M. Pet.