Žena i iluzije

»ŽENA I ILUZIJE«, pjesma objavljena prvi put u Lirici (Zagreb 1919) te u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesma pomirenja, a zatim u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. Pripada grupi pjesama koje obrađuju temu žene. No, za razliku od pjesme Amen, koja je jednim motivskim slojem na tragu hrvatske pjesničke tradicije (s obzirom na koncepciju žene), ili Patetične pjesme o gospođi Evi u kojoj postoji naracijska linija, ovom pjesmom lirsko ja želi istaknuti ljudsku osamljenost i prepuštenost sebi samome u najtežim trenucima, svodeći tako ženu na iluziju, odn. pratnju tek ugodnih trenutaka dokolice.